MIHAIL JRJEVIĆ LJERMONTOV

Ne, ja te tako vatreno ne ljubim

1
Ne, ja te tako vatreno ne ljubim,
Ljepota tvoja ne blista za mene:
U tebi svoje prošle patnje ljubim
I mlade svoje dane izgubljene.

2
U casu, kad te zadivljeno gledam,
S ocima tvojim kad svoj pogled spojim,
Tajanstvenom se razgovoru predam,
Ali ne s tobom, vec sa srcem svojim.

3
Ja s dragom zborim, koje više nema,
U tvome liku tražim crte njene,
U zivim ustma - usta davno nijema,
U ocima ti - sjaj ugasle zjene.

mnogo volim njegovu poeziju,necju ovde nawoditi stihove,recimo da mi Sam u nocji idem prema drumu...mnogo znachi

Kad talas krene

Kad talas krene preko žute njive
I svježa šuma zvukom vjetra pirne,
A u vrtu se tamno-plave šljive
U blagoj sjeni lišća kriju mirne;

Kada, mirisnom rosom umivena,
U rujno veče il u jutru plavom,
Ispod grma mi đurđica srebrena
Predusretljivo nakloni se glavom;
Kad hladan izvor zapleše kroz dragu,
U mislima mi mutne snove niže

I šumori mi tajanstvenu sagu
O mirnu kraju iz kojega stiže.

Tada se smiri moja muka mnoga,
Na čelu bore postaju sve manje,
I obuzme me neko sretno stanje,
A sred nebesa ja ugledam Boga.

Ne volim tebe tako strasno ja

Ne volim tebe tako strasno ja,
niti za mene sja tvoja lepota;
u tebi volim patnju svog zivota
i mladost koju satre sudba zla.

Kada u tvoje oci ponekad
moj pogled dugo, dugo upija se;
tajanstven mene razgovor zanese,
al' srce s tobom ne govori tad.

S negdanjom dragom pricom u cas taj,
u liku tvom lik trazim druge jedne,
na usnama ti - usne davno ledne,
u oku - oka ugasenog sjaj.

Hm, kako prijevodi znaju jednu, istu pjesmu prikazati različitim viđenjem.....

Prorok

Otkako mi je vjecni sudac
sveznanje dao svog proroka,
u ocima ja ljudi citam
stranice zlobe i poroka.

I objavljivat ljubav stadoh,
nauk pravi istine same,
al tad su stali bližnji moji
kamenje bijesno bacat na me.

I pepelom tad posuh glavu,
iz grada bježah ja skitnica.
U pustinji otada živim
na božjoj hrani kao ptica.

Cuvajuc zavjet iskonskoga,
tu sva me bica slušat znaju,
i same zvijezde slušaju me,
dok radosno treperec sjaju.

A kada opet užurbano
ja probijam se bucnim gradom,
starci uz osmijeh samoljublja
zbore potomstvu svome mladom:

"Gledajte: to je primjer za vas!
On ohol bješe, ne htje s nama;
budala, htjede uvjerit nas
da bog mu zbori na usnama!

Gledajte, djeco, sad na njega!
Kako je tužan, glednite ga!
I blijed, i slab, i go, i bijedan,
i kako svaki prezire ga!"