KO JE ČITAO NETOČKU NJ.???

Aj,kako me je to djelo dojmilo,i AJ! kada je došao kraj .Hoču vaše dojmove po pitanju tog djela.Na ovom forumu je poznato da sam luda za djelima Dostojevskog,ali ovdje je napravio nešto drugačije,nešto fantastično uvlačeći se u ženski lik i opisujući ga tako vjerodostojno....
Kako ste doživjeli kraj?

Nisam čitala navedeno delo i priznajem da Dostojevski nije jedan od mojih omiljenih pisaca, ali je sigurno da ga jako cenim. Tako si iskreno zvučala u svom prethodnom pisaniju, pa bih volela da nam malo približiš delo.

Do sada se nisam srela s djelom u kojem on pripovjeda u prvom ženskom licu.Pripovjedačica je ,dakle,djevojka,a svoju priču piše od onog perioda kojeg se sjeća,10-e godine.Imala je jako teško djetinjstvo,ali prije svega nas uvodi u život svog očuha prije nego će upoznati njenu majku,pa onda ono čega se kao dijete sjeća(jako je potresno!).Ustvari,tu priču joj je,kada kao siroče prihvaćena u jednu imučnu porodicu,pa malo odrasla,pričao čovjek koji je bio prijatelj njenog očuha.Nakon majčine smrti i očuhova ludila prihvata je porodica u kojoj je rasla uz djevojčicu po naravi totalno drukčiju od nje,a između njih se nakon dugog vremenskog jaza javlja ljubav za koju svi shvate da je neprirodna i tako ih razdvoje.Netočka odrasta u drugom domu,nakon toga,okružena ljubavlju,ali s ogorčenim ljudima oko kojih je zavijen tako tmuran i mračan veo tajni.Kako Netočka otkrije tajne,sablasna slika doma se počinje rušiti na živote kojih se tiće,slika se prekida,Dostojevski je osuđen na Sibir i zbog toga nikad ne završava započeto djelo,a ja s krikom od užasa uviđam da mi je na milost i nemilost zaleđena posljednja slika u glavi.Ne vidim dalje,ovdje me je ostavio očajnu.

E, jesi mi zagolicala pažnju!!!

Tako mi je žao što je ne mogu skenirati pa ti "dopremiti" ili bilo kome ko je nije čitao!To je jedna u nizu priča iz knjige "Bele noći"(kompletirano),Znanje Zora,Zagreb 1975.Potraži u sabranim djelima,negdje.Vjerujem da će te ostaviti PAF!

U ponedeljak idem po knjigu, već sam se raspitala.

Jedva čekam da je pročitaš pa da razmjenimo dojmove!

Cico,postoji jedna caka u knjizi... Ipak neću razjašnjavajući da kvarim iščitavanje djela.Objasnim nekad poslije,a možda me pretekneš u tome.

Od sutra ćemo posle podne iole moći da pišemo na temu tvoje omiljene knjige.

Uz brojne peripetije, ali sam došla do knjige. Uskoro se javljam s utiscima.

Počela sam sinoć sa Netočkom. Grozan mi je taj tip s početka knjige i tako mi je surova ženska strana nesrećne guvernante. Ovo je početan utisak, a videćemo večeras šta se dalje dešava!

Vau!Hvala ti,a jedva čekam da završiš.

Napredujem i sve mi više zaokuplja pažnju sama radnja, mada sam za početak nekako razočarana Netočkinim osećanjima prema majci u detinjstvu. Čini mi se bar da nije bila toliko mala da ne kapira ko joj krvni srodnik, a ko - tamo neki. Raduje me što shvatam da se kao starija 'opametila'.

Ali znaš da je mislila da joj je otac,a i podmuklo je potkupljivao....Jedva čekam da dođeš do kraja