:: Forumi › BUKET SRCORUZA ZA MELIDU, autor Svebor Delic
-> Naši radovi

#1: BUKET SRCORUZA ZA MELIDU, autor Svebor Delic Autor: bolero PošaljiPoslato: Ned Jul 17, 2011 2:40 pm
    ----
I OPET SARAJEVO KASNO U NOC



Jos uvjek zelim da ti pisem...kao i svake noci....

koliko god govorio ovako ili onako o Sarajevu..

realno ili poveden nekim sjecanjima taj grad uvjek meni radi interesantne stvari...zbog tebe i tvojih ociju ja sam ponovo rijesio da ga posjetim i vidim...da udahnem zdrave have i osjetim smrad Miljacke...koliko god od njega bjezao ja se opet njemu vracam...

ove godine ce biti u sjecanju na jednu Dr Zhivagovsku ljubav i jednu plavu kosu....Julie Christie u filmu je takodje bila plava...

sve stvari o kojima mastam jednostavno mi se desavaju...

ali uvjek korak ispred sna.....pa tako i Sarajevo..

grad u kojem sam prvi put ugledao nebo plavo i drzao tebe za ruku..zvucim mozda kao Pero Zubac..koji je volio u Mostaru jednu Svetlanu, samo ja sam puno vise ( i jos uvjek limvo) jednu MELIDU u Sarajevu...







ŠARENI MOST



Kroz mračne sokake mojih misli prolaze preko mostova

začarane sjene TVOGA OSMJEHA, pijan od samoće što

samo TEBE želi pokušavam da upalim svijeću ove tamne noći

u kojoj si TI moja želja jedina kao kandilo što svjetluca,

dok Mozartov REQUIEM otkucava svoj poslijednji marš

vidim TEBE sretnu i nasmijanu, na MOSTU koji spaja

dvije krajnosti što se spojit ne mogu: TVOJE OČI što

mi ne daju da spavam i MIRAN SAN pored TEBE sanjan







PLAVA RUŽA NA BIJELOM PLATNU



Danas sam ležao ranjen

na kamenom groblju mojih osjećaja

i san sa tvojim likom me je njegovao,

zajedno smo kisnuli pod sivim oblacima daljine

ali ja sam osjećao samo zelenu kišu iz tvojih očiju,

boje su se rastvorile, plakala si zbog daljine,

zbog srca, zbog svega







AKO IKADA UMRE MOJA NADA ZA TOBOM



Nece tu biti sahrane, bacice je kao zadnjeg gada

u masovnu grobnicu sa svim ostalim nadanjima i snovima

proslih vijekova, zasuti solju da vise nikad ne progleda

rosna jutra i da se zauvjek zaboravi i ne ponovi mitska

ljubav divlje orhideje, nece biti ispracaja prijatelja

pocasnih salvi, samo prekrivena crnom zemljom pod hladnim

kamenom gdje ce sudbina dobijeti jednu SVJETLOPLAVU RUZU

da bi se narugala i pokazala svoju ljubomoru za uspomenu







OD SLATKOG VINA



Ako ikada zakucam na tvoja vrata,

sa pokislim ruzama u mojim starim rukama,

pitaj prvo ko je i sta zeli..,

.a ja odgovoricu slatko, sa okusom vina:

Carobnjak koji ispunjava sve tvoje zelje,

jer moje zelje su sve ispunjene,

pred tvojim pragovima sam,

ponovo i zauvjek jedina moja...







ZALAZAK JEDNE LJUBAVI



Gledala je iz bolnicke celije LJUBAV

svoj poslijednji zalazak sunca, uranjala je

u tamnu noc sa otvorenim ustima od bolova,

konstatovali su rak zaljubljenosti,ali tu vise

nije bilo spasa, na sabahu naslisu je u krevetu

hladnu kao led, smrt jeostavila svoj pecat na

njenom ostarijelom licu, prijatelji i komsije su

pokojnicu sa suzama u ocima gledali, a ja sam

muklo jaukao kao pas da se citava bolnica orila

od mojih zapomaganja i moljenja da mi se

ista ta LJUBAV vrati







BUKET CRVENIH RUŽA



Kao tiha klasična muzika gluhoga pijaniste

tvoje zelene oči se privlače u noći što kišno svjetluca,

kroz mokre ulice te mačije oči zovu i šapuću mom srcu

dok prolaznici umorno žure, Tvoja plava kosa obasjava

trenutak našeg zagrljaja u parku punog

CRVENIH RUŽA







CRVENA RUZA (NAJMILIJA)



Ako ikada budes ponovo moja, ako ikada

dozivimo da nas zapljuskuju mora vjecnih

milovanja i kada mi budes nedostajala

iako si tu pored mene, jer svaki dodir tvog

tijela mi je bio premalen za DODIRE koje sanjam,

POLJUPCE koji su lomljivi kao suza kojima

zelim da bojim platno tvojih grudi, za RUZU

koju zelim da poklonim tvojim pragovima,

korake sto cupkaju po baricama moga rodnog

grada, ULICAMA kroz koje se s TOBOM budem

ljubio i gubio razum od pogleda ka tvom VRATU,

kada budem plakao na kisi u tvoje DLANOVE,

kada se planine pokrenu....tada ces biti MOJA VJECNOST

i na ovom i na onom svijetu







SUNCANA RUZA



Sanjao sam da na Novembarskoj kisi

gledam u tvoje prozore sa RUZOM u rukama,

pokislu od mojih suza sto ne mozes biti moja,

zelim da te barem vidim da si ziva i zdrava i da mi

malo mahnes u nedogled dok me siva jutarnja magla

nosi na svojim krilima tog dana kada si rodjena

11 NOVEMBRA







ZUTE RUZE



Sreco moja jedina, nisam ja samo zaljubljen,

ja sam ludo svisnuo sa svega sto ima veze

sa normalnoscu, ja vise ne zivim samo za

sebe, ja sada zivim samo za tebe, odavno

vec ne spavam mirno i normalno, navikao sam,

svake veceri posvetim zbirku pjesama

mojih snova tvojim dlanovima, i tako

sanjam sanjam i onda se probudim... i opet

tako satima mislim na tebe, kazi da sam lud,

nedorastao, bas me briga, ja jednostavno

ne mogu da gumicom izbrisem zute boje

tvoje kose sa platna mojih ideala



Svebor Delić je rođen 22. aprila, 1980. godine u Sarajevu, gdje provodi ranu mladost i djetinjstvo. Pohađao je OŠ “Silvije Strahimir Kranjčević” na Mejtašu. Godine 1994. napušta Sarajevo Jevrejskim konvojem i odlazi prvo u Njemačku, a kasnije u Holandiju.

Na kratko je upisao i Umjetničku akademiju u Holandiji, ali je zbog nedovoljno motivacije ubrzo i napušta.

Objavio zbirku poezije "Buket srcoruže za Melidu", 2011. godine.



-> Naši radovi

Sva vremena su GMT + 1 sat

Strana 1 od 1