:: Forumi › Pablo Neruda
-> Strana lirska poezija

#1: Pablo Neruda Autor: kaca32107 PošaljiPoslato: Ned Maj 23, 2010 10:00 pm
    ----
Dopadaš mi se kada cutiš jer kao da si odsutna,
iz daljine me cuješ i glas te moj ne dodiruje.
Kao da su ti oci nekud odletele
i poljubac jedan sklopio usne.


I pošto su sve stvari pune moje duše,
izranjaš iz njih njome ispunjena.
Leptiru sna, na moju dušu liciš
i liciš na rec melanholija.

Dopadaš mi se kada cutiš i kad si kao odsutna.
I kao da se žališ , leptirice zaljubljena.
Iz daljine me cuješ i glas me tvoj ne dodiruje.
Dozvoli mi da cutim zajedno s cutanjem tvojim.

Pusti me da ti govorim tako©Ee cutanjem tvojim,
svetlim kao svetiljka, jednostavnim kao prsten.
Slicna si noci, zacutala i zvezdana.
Cutanje ti je od zvezda, tako daleko i cisto.

Dopadaš mi se kada cutiš jer kao da si odsutna.
Daleka i bolna kao da si preminula.
Samo rec, tada, jedan osmeh je dosta.
I radostan sam, radostan što istina to nije.



NE BUDI DALEKO OD MENE

Ne budi daleko od mene ni jedan dan,
jer, ne znam kako bih rekao, dan je dug
i cekat cu te na nekoj stanici
kad negde daleko usnu valovi.
Nemoj otici ni samo jedan cas, jer tada,
u tom casu, spoje se kapi nesanice
i mozda ce sav dim sto trazi svoju kucu
doci da ubije i moje izgubljeno srce.

Jao, neka se ne razbije tvoj lik na pesku,
jao, neka ne lete tvoje vedje u odsutnosti:
ljubljena ne idi od mene ni za trenutak,
jer u tom otici ces tako daleko
da cu obici zemlju ispitujuci
hoces li se vratiti ili me ostaviti da umrem.




AKO ME ZABORAVIŠ Pablo Neruda



Hocu da znam
jednu stvar.



Znaš kako je to
ako gledam
kristalni mesec, crvenu granu
spore jeseni u mom prozoru,
ako dotaknem
uz vatru neopipljiv pepeo
ili izborano telo klade,
sve me odvodi tebi
kao da je sve sto postoji,
mirisi, svetlost, metali
poput barcica što plove
ka ostrvima tvojim koja me cekaju.



E, pa dobro,
ako malo-pomalo prestaneš da me voliš
i ja cu prestati tebe da volim
malo-pomalo.



Ako me odjednom zaboraviš
ne traži me
jer bih te ja vec zaboravio.



Ako smatraš dugim i ludim
vetar zastava
što prolazi kroz moj život
i odluciš
da me ostaviš na obali
srca u kome imam korena
zapamti
da cu toga dana,
toga casa
dici ruke
išcupati svoje korene
u potrazi za drugim tlom.



Ali
ako svaki dan,
svaki sat,
pristaneš da mi budeš sudbina
s neumoljivom slašcu,
ako se svakoga dana popne
jedan cvet do tvojih usana tražeci me
o ljubavi moja, o moja
u meni se sva ta vatra ponavlja,
u meni ništa nije ugašeno ni zaboravljeno,
moja ljubav se hrani tvojom ljubavlju, ljubljena,
i sve dok živiš bice u tvojim rukama
ne napuštajuci moje.






OVE NOCI


Ove noci mogu napisati najtužnije stihove.
Napisati, na primjer: “Noc je puna zvijezda,


Trepere modre zvijezde u daljini".
Nocni vjetar kruži nebom I pjeva.

Ove noci mogu napisati najtužnije stihove.
Volio sam je a katkad je I ona mene voljela.

U nocima kao ova, držao bih je u svom narucju.
Ljubio sam je, koliko puta, pod beskrajnim nebom.

Voljela me, a katkad sam I ja nju volio.
Kako da ne ljubim te njene velike nepomicne oci.

Ove noci mogu napisati najtuznije stihove.
Pomisao da je nema. Osjecaj da sam je izgubio.

Slusati beskrajnu noc, bez nje jos beskrajniju.
I stih pada na dusu kao rosa na livadu.

Nije vazno sto moja ljubav nije mogla zadrzati.
Noc je zvjezdovita I ona nije uz mene.

Ista noc odijeva bjelinom ista stabla.
Mi sami, oni od nekada, nismo vise isti.

Vise je ne volim, zaista, ali koliko sam je volio.
Moj glas je iskao vjetar da joj dodirnem uho.

Drugome. Pripast ce drugome. Kao prije mojih poljubaca.
Njen glas, Njeno sjajno tijelo. Njene beskrajne oci.

Vise je ne volim, zaista, a mozda je ipak volim.
Tako je kratka ljubav, a tako dug je zaborav.

Jer sam je u nocima, kao ova, drzao u svom narucju,
Moja je dusa nespokojna sto ju je izgubila.

Iako je ovo posljednja bol koju mi ona zadaje,
I ovi stihovi posljednji koje za nju pisem.





ZNAT CEŠ

(Pablo Neruda)

Znat ceš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguce na dva nacina,
rijec je samo krilo tišine,
a vatra cuva polovinu studeni.

Volim te da bih te poceo voljeti,
da bih ponovo poceo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama kljuceve srece
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.




LJUBAVI

Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreža vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.

Kuda prodosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleža,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.

U svim republikama razvijao je vjetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvjetanju.

Ali jesen u nama nikada nije ovapnjela.
U našoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose




Kad umrem zelim tvoje ruke na svojim ocima:
zelim svjetlo i zito tvojih ljubljenih ruku,
da me jos, jednom dirne njihova svjezina,
da osjetim njeznost sto izmjeni moju sudbinu.

Hocu da zivis dok te, uspavan, cekam,
hocu da tvoje usi i dalje slusaju vjetar,
da udises miris mora koji smo zajedno voljeli
i da nastavis hodati pijeskom kojim smo hodali.

Hocu da ono sto volim nastavi zivjeti,
a tebe sam ljubio i pjevao iznad svega,
zato cvjetaj i dalje, rascvjetana,

da bi dostigla sve sto ti ljubav moja nareduje,
da bi sjena moja prosetala tvojim vlasima,
da bismo tako upoznali i razlog mome pjevanju.




Nedostaje mi vremena da slavim tvoje vlasi.
Moram ih brojati i hvaliti jednu po jednu:
drugi ljubavnici zele zivjeti s nekim ocima,
ja zelim biti samo tvoj vlasuljar.

U Italiji su te nazivali Meduzom
zbog uvojaka i sjaja tvoje kose.
Zovem te: cupava moja i razbarusena:
i srce moje poznaje sva vrata tvoje kose.

Kada zalutas u svojoj vlastitoj kosi
ne zaboravi me, sjeti se da te ljubim,
ne dopusti da odem izgubljen bez tvojih vlasi

u svijet mracan na svim svojim putevima
sto samo sjenu poznaje i boli prolazne,
dok se sunce ne popne na toranj tvoje kose.




Njezna je ljepotica kao da su glazba i drvo,
ahat, tkanine i zito, breskve prozracne,
podigli svoj prolazni kip.
Prema valu upravlja suprotnu svjezinu.

More kupa glatka stopala utisnuta
u oblik tek ucinjen u pesku
i sada je njegov zenstveni oganj ruze
tek mjehur na koji sunce i more nasrcu.

Jao, neka te nista ne takne do soli studeni!
Neka ni ljubav ne srusi netaknuto proljece.
O lijepa, odsjaju nerazorive pjene,


0 neka tvoji bokovi poloze u vodu
novu mjeru labuda ili zuta lopoca
i neka plovi tvoj kip po vjecnome kristalu.


Opora ljubavi, ljubicice okrunjena trnjem,
siprazije izmedju mnogo strasti nakostreseno,
koplje bolova i krunico gnijeva,
kojim si putem i kako posla u moju dusu?

Zasto si sunovratila svoj bolni plamen,
odjednom, izmedu hladnog lisca mog puta?
Tko ti oznaci korake koji te nose k meni?
Koji cvijet, kamen i dim pokazase moje boraviste?

Sigurno je da je drhtala stravicna noc
i zora ispunila sve vrceve svojim vinom
i sunce ucvrstilo svoju prisutnost nebesku,

dok me okrutna ljubav opsjedala neprestano
sve dok, sijekuci svojim sabljama i trnjem,
u mome srcu ne otvori uzareni put.




Danas je: sve juce propalo je
izmedju prstiju svijetla i ociju sna,
sutra ce doci zelenim koracima:
rijeku zore ne zaustavlja nitko.

Ne zaustavlja nitko rijeku tvojih ruku,
ni oci tvojih snova, ljubljena.
Ti si drhtaj vremena sto prolazi
izmedu uspravnog svjetla i tamna sunca,

i nebo sklapa nad tobom svoja krila
dizuci te i noseci prema mojim rukama
tacnom, tajnovitom miloscu:

i zato pjevam danu i mjesecu,
moru, vremenu i svim plenetama,
tvome dnevnom glasu i tvojoj nocnoj puti.




Gladan sam tvojih usta,tvog glasa,tvoje kose
i ulicama hodam,bez hrane i bez reci,
hleb me ne odrzava,zora me s nogu baca,
trazim u danu tecni zvuk stopala tvojih.

Gladan sam tvoga smeha neuhvatljivog,
tvojih ruku boje pomamne zitarice,
gladan sam tvojih noktiju belog kama,
hocu da ti zagrizem kozu kao nedirnut lesnik.

Hocu da pojedem munju opecenu tvojom lepotom,
tvoj ponosni nos sa odlucnoga lica
i varljivu senku tvojih trepavica.

Gladan dolazim njuskajuci sumrak,
trzeci te,trazeci tvoje srce toplo,
kao neka puma,u samoci Kitratue.



-> Strana lirska poezija

Sva vremena su GMT + 1 sat

Strana 1 od 1