Branko Miljkovic
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu |
Autor |
Poruka |
pocetnica
Član


Pridružio se: Mar 25, 2007
Poruke: 35
Lokacija: okolina Kragujevca
|
Poslato: Pet Apr 13, 2007 12:12 pm Naslov: Branko Miljkovic |
|
Branko Miljkovic (1934-1961). Oduzeo je sebi život u dvadesetsedmoj godini i tim cinom snažno obeležio svoju poeziju, koja je od pocetka bila zaokupljena motivom smrti. Ostavio je iza sebe zbirke Uzalud je budim (1957), Poreklo nade i Vatra i ništa (obe 1960), i knjigu rodoljubivih pesama Smrcu protiv smrti (1959), koju je napisao zajedno s crnogorskim pesnikom Blažom cepanovicem (1934-1966). Pisao je takode eseje i kritike, prevodio poeziju s ruskog i francuskog. U celom tom opsežnom radu pokazao je neumornost i žurbu ali i umetnicku disciplinu i samosvest. Miljkovic je pesnik intelektualac, uveren da je pesma izraz patetike uma, a ne srca, da se ona dostiže umom" i da izražava "stanja uma", a ne duševna raspoloženja.
Brankovo pismo prijatelju:
"Dragi prijatelju,
Ne znam zašto, ali želim da ti objasnim suštinu svog poraza od koga se nikada više neću oporaviti. Pre svega moraš znati da moja nesreća nije puki ljubavni jad. Ili, tačnije rečeno, jeste to, ako se moja ljubav shvati kao eros u spinozističkom smislu. Ta žena nije bila tek moja ljubavnica. Ona je bila prva i osnovna potreba moga duha. Ona je bila i moja duhovna zaštita i zaklon. Ona je bila za mene zaštitni omotač od metafizičke studeni. Bez Nje sam potpuno i direktno izložen kosmičkoj besmislici i noći. Moja usamljenost je sada apsolutna. Za mene ne postoji više oblast čistog važenja i pevanja. Sada moje pesme traže moju glavu. Više nema ko da me sa njima pomiri. To je samo Ona znala. A nije znala da zna. Pored Nje najopasnije misli pretvarale su se u divne i bezazlene metafore. Sada je sve to podivljalo i besomučno kidiše na mene. Kada bih samo mogao pobeći od onoga što sam rekao! Živim u užasnom strahu. Bojim se da govorim, da pišem. Svaka me reč može ubiti. Ja sam najveći deo svojih pesama napisao pre nego sam Nju zavoleo, ali tek sa Njom ja sam postao pesnik, tj. onaj koji nije ugrožen onim o čemu peva, koji ima jedan povlašćen položaj u odnosu na ono što kazuje. Sada moja poezija gubi svaku vrednost i izvrgava se u mog najžešćeg neprijatelja. Možda bih ja postao pravi pesnik da je ta divna žena ostala kraj mene. Ovako ja sam onaj što se igrao vatrom i izgoreo. Poraz ne može biti pobeda makoliko veliki bio. Izgubivši Nju ja sam izgubio i svoju snagu, i svoj dar. Ja više ne umem da pišem. Ostala je samo nesreća od koje se ništa drugo ne može napraviti osim nove nesreće. Sećaš li se, dragi prijatelju, da sam ja napisao stih: Jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik.Tek sada vidim koliko je to tačno. Ja ću pokušati da živim i dalje, mada sam više mrtav od svih mrtvaca zajedno. Ali ova užasna patnja je poslednji ostatak onoga što je u meni ljudsko. Ako nju nadživim, ne očekujte od mene ništa dobro. Ali ja ne verujem da ću je nadživeti.
Želi ti sve najbolje
Branko
P.S.
Ako želiš da mi pišeš, piši mi o Njoj. Bilo šta. Ne u vezi sa mnom. ta jede, kako spava, da li ima nazeb itd.; ti sve to možeš znati. Svaka sitnica koja se na Nju odnosi za mene je od neprocenjive vrednosti. Ako prestanem da mislim o Njoj, počeću da mislim o smrti.
Ponoć je. Dovidjenja.
Branko"
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
pocetnica
Član


Pridružio se: Mar 25, 2007
Poruke: 35
Lokacija: okolina Kragujevca
|
Poslato: Pet Apr 13, 2007 12:21 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Uzalud je budim
Budim je zbog sunca koje
objasnjava sebe biljkama
zbog neba razapetog izme?u prstiju
budim je zbog reči koje peku grlo
volim je ušima
treba ići do kraja sveta i naći rosu na travi
budim je zbog dalekih stvari koje liče na ove ovde
zbog ljudi koji bez čela i imena prolaze ulicom
zbog anonimnih reči trgova budim je
zbog manufakturnih pejzaža javnih parkova
budim je zbog ove naše planete koja će možda
biti mina u raskrvavljenom nebu
zbog osmeha u kamenu drugova zaspalih izme?u dve bitke
kada nebo nije bilo više veliki kavez za ptice nego aerodrom
moja ljubav puna drugih je deo zore
budim je zbog zore zbog ljubavi zbog sebe zbog drugih
budim je mada je to uzaludnije negoli dozivati pticu zauvek sletelu
sigurno je rekla: neka me traži i vidi da me nema
ta žena sa rukama deteta koju volim
to dete zaspalo ne obrisavši suze koje budim
uzalud uzalud uzalud
uzalud je budim
jer će se probuditi drukčija i nova
uzalud je budim
jer njena usta neće moći da joj kažu
uzalud je budim
ti znaš voda protiče ali ne kaže ništa
uzalud je budim
treba obećati izgubljenom imenu nečije lice u pesku.
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
pocetnica
Član


Pridružio se: Mar 25, 2007
Poruke: 35
Lokacija: okolina Kragujevca
|
Poslato: Pet Apr 13, 2007 12:26 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
"PESMA ZA MOJ 27. RODJENDAN"
VISE MI NISU POTREBNE RECI, TREBA MI VREME;
VREME JE DA SUNCE KAZE KOLIKO JE SATI;
VREME JE DA CVET PROGOVORI, A USTA ZANEME;
KO LOSE ZIVI ZAR MOZE JASNO ZAPEVATI!
VEROVAO SAM U SAN I U NEPOGODU,
U DVE NOCI BIO ZALJUBLJEN NOCU,
DOK JUG I SEVER U ISTOME PLODU
SAZREVAJU I CVOKOCU.
SANJAJUCI JA SAM SVE PRAZNIKE PRESPAVO!
I GROM JE PRIPITOMLJEN PEVAO U STAKLU.
NE REKOH LI: VATRU VRATI NA MESTO PRAVO,
A POLJUPCU JE MESTO U PAKLU.
I HLEBOVI SE POD ZEMLJOM SKOLUJU;
JA BIH SE ZELEO NA STRANI ZLA TUCI;
PA IPAK, PO MILOSTI ISTORIJE,
POVRACAJUCI I JA CU U RAJ UCI.
ZA PRIJATELJE PROGLASIO SAM HULJE,
ZALJUBLJEN U SVE STO PEVA I SKODI.
DOK MI ZVEZDE KOLENA NE NAZULJE
MOLICU SE POBOZNOJ VODI
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Milos88
Novi član


Pridružio se: Nov 03, 2007
Poruke: 1
|
Poslato: Čet Nov 15, 2007 1:43 am Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Mislim da se nije ubio... Ali ko ce to znati...
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
v.stojkovic
Član


Pridružio se: Okt 29, 2007
Poruke: 92
|
Poslato: Čet Nov 15, 2007 12:13 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
O nežna maglo koja me izdvajaš,
evo vraćam se čist na svoje prvobitno mesto.
Tišino u svetoj senci što snove moje vajaš
hoćeš li primiti to telo ukleto,
koje nastanjujem poslednji i prvi
zatočenik odbegle tajne i svoje krvi.
*
Koji su predeli u tvom srcu sada?
Mrtva je a negde još traje dan, o laste
Svi mrtvi su zajedno bio si pun mračnih nada
U pustinji si što u praznoj svetlosti raste
dok u dvostrukoj tišini slepe je oči slute
S a n t a M a r i a d e l la S a l u t e
*
S druge strane groba živa zvezda kuca
I zapaljeni vetar na početku dana sniva
Noć u mome glasu više ne doziva
prostore izgubljene koje poseduju sunca
Krv moja zaspala pod kamenom ne bunca
zbog pakla iz zemlje iskopanog ko živa
Ovde kamenje peva i ptica se skameni siva
Ovde su svi prvi put mrtvi iza poslednjeg sunca
O zašto smo tako sami i salbi i krti
Dok se zemlja vrti oko svoje smrti
negde ispod zemlje zri tišina zla
Najzad sam dovoljno mrtav ništa me ne boli
Drvo se naginje nad zaboravom nema šta da se
voli
Neka niče cveće iz prikletog tla
*
Ovde dole svako svoju tajmu ima
Moj mrak je senka ptice. O neima
puta kojim bi do mene mogli doći
Ko proleće koje zaboravi da cveta
sad ležim mrtav na severu sveta
Smrti ljubomorna najveća moja noći!
I kad pesme posvećuje Momčilu, Lazi, Tinu i Goranu; Miljković peva o smrti. Koliko god da je smrt strašan, mračan i nepoznat deo (kraj?) života, njegove pesme o smrti su tako lepe... lepe i potresne.
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Aluvijela
Član


Pridružio se: Okt 17, 2007
Poruke: 19
Lokacija: Nedođija
|
Poslato: Sub Nov 17, 2007 4:53 am Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
POEZIJU ĆE SVI PISATI
San je divna i zaboravljena istina
koju više niko ne ume da proveri
sada tuđina peva ko more i zabrinutost
istok je zapadno od zapada lažno kretanje je najbrže
sada pevaju mudrost i ptice moje zapuštene bolesti
cvet između pepela i mirisa
oni koji odbijaju da prežive ljubav
i ljubavnici koji vraćaju vreme unazad
vrt čije mirise zemlja ne prepoznaje
i zemlja koja ostaje verna smrti
jer svet ovaj suncu nije jedina briga
ali jednoga dana
tamo gde je bilo srce stajaće sunce
i neće biti u ljudskom govoru takvih reči
kojih će se pesma odreći
Poeziju će svi pisati
istina će prisustvovati svojim rečima
na mestima gde je pesma najlepša
onaj ko je prvi zapevao povući će se
prepuštajući pesmu drugima
ja prihvatam veliku misao budućih poetika:
jedan nestećan čovek ne može biti pesnik
ja primama na sebe osudu propevale gomile:
KO NE UME DA SLUŠA PESMU SLUŠAĆE OLUJU
ali:
HOĆE LI SLOBODA UMETI DA PEVA
KAO ŠTO SU SUŽNJI PEVALI O NJOJ
* * *
UBI ME PREJAKA REČ
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
rinche
Novi član


Pridružio se: Dec 09, 2007
Poruke: 3
Lokacija: Beograd
|
Poslato: Sub Dec 15, 2007 4:24 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
...
Noć s one strane meseca često ogrezne
u nepotrebne istine i oduševljena klanja.
O, ispod kože mlaz krvi moje čezne
Noć s one strane meseca, noć višanja.
...
Izgubio sam te u noći podzemnoj daleku
ja divlji lovac zvezda krivotvorno suočen
sa neistinom, nepomirljivi spavač uočen
od sudbine, ja čije suze sada niz tuđe lice teku.
Gde si osim u mojoj pesmi divna Euridiko?
Prezrela si svaki oblak pojavljivanja o sliko
moga crnoga grada i izgubljenoga cilja.
Svuda u svetu užasna ljubav vlada.
Na horizontu se ukazuju kao poslednja nada
oblaci puni ptica i budućega bilja.
Ovo su po meni jedni od najlepših, "najistinskijih" stihova Branka Miljkovica. Bilo mu je dato da oseti istinu, otkuda onda toliko malo snage da se sa njom nosi? A vi? Umete li vi da uzivate u Istini? 
_________________ Svoju individualnost gradimo na tvorevinama drugih |
|
Nazad na vrh |
|
 |
baset
Novi član


Pridružio se: Feb 18, 2008
Poruke: 1
Lokacija: somewhere north of nowhere
|
Poslato: Uto Feb 19, 2008 8:05 am Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Ne znam shta bih rekla...Jedino shto znam je da je definitivno jedan od nashih
najkvalitetnijih pisaca shto se tice svega, a posebno njegovih tema. Njegova lirika je u potpunosti posebna, pocevshi od toga o cemu je pisao do nacina na koji je pisao!
_________________ verujem da nishta nije nemoguce! |
|
Nazad na vrh |
|
 |
Margarita
Član


Pridružio se: Dec 06, 2008
Poruke: 32
|
Poslato: Sub Dec 06, 2008 10:14 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Svest o pesmi
*
Mene ničega više nije stid.
Klonu sunce preko svega. Željen plod
pun je noći. Glas što sebe sanja, zid
otkri u daljini gde zazidan mi brod.
U tom zidu čuvam svoju gordost, pevam
iz te zazidanosti lepše no na slobodi.
Otkud ta moć da sebi odolevam,
a ne odoleše vinogradi rodni!
Je li to čudna želja da se živi
bez sebe? Želja za pesmom bez pesnika?
Od prošlosti i zaborava vreme što se divi
izdajstvu moga zaustavljenog lika?
Da li to znači reći promeni: neću!
I ostaviti pesmu da se sama menja?
Pokloniti sebe životinjama i cveću
i snagu svoju dati gladi crnog korenja?
U ovoj noći mene nije stid
što pevam iz zida lepše no na slobodi.
Sunce mi u peti bridi. Blešti zid
na kraju puta što nikud ne vodi.
* *
Reč vatra! ja sam joj rekao hvala što živim
toj reči čiju posedujem moć da je kažem.
Njen pepeo je zaborav. Ako pred tom reči skrivim
pod čelom mi poledica i dan poražen.
Reč krv! najlepša reč koja se ne sme.
A koliko ptica i zveri u krvi mojoj prenoći!
Možda izvan moga srca i nema pesme,
jer krv je vanvremena mastilo bez moći.
Reč žudnja! jedina još smisao ne nađe;
I ptica u paklu kroz tužnu mi glavu.
O gorko more za moje bele lađe
kroz ispisani predeo i verbalnu javu!
Reč smrt! Hvala joj što me ne sprečava
da otputujem u sebe ko u nepoznato,
gde ako ne nađem sebe i smisao što spasava
naći ću svoga dvojnika i njegovo zlato.
Reč vatra! Ja sam joj rekao hvala što živim.
Reč smrt hvala joj što me još ne preči
da volim samog sebe i da se divim
svojoj ljudskoj moći da izgovaram reči.
* * *
Verujem da bih mogao da govorim
da izađem iz sebe s nadom na povratak,
makar kroz pustinju do mesta gde gorim,
makar kroz smrt do istinskih vrata.
U pogrešnom rasporedu reči utešno vreme
možda ću naći. Ili ću otkriti
kako je besciljno ljubim ko kiša, kao vreme,
ko onaj što menja reči a ne svet skroviti.
Verujem, mada bez nade ući mora
u noć, u zaborav kroz koji se prostirem,
ta pesma bez zavičaja, ta ptica bez gora,
da smrt svoju ne izdam, da živim dok umirem.
Onaj ko peva ne zna je li to ljubav
ili smrt. Kada miris pomeri cvet,
gde je cvet, da l' tamo gde miriše sa ruba
sveta punog a praznog, il' tamo gde mu je cvet?
Svaka je pesma prazna i zvezdana,
Ni bol ni ljubav ne može da je zameni.
Ona je sve što mi osta od nepovratnog dana,
Praznina što peva i mir moj rumeni.
Pesmo prazna i zvezdana, tamo,
tvoj cvet mi srce slaže, kroz krv šeta,
ako ga uberem ostavlja me samog,
ako ga napustim za leđima mi cveta.
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Miika87
Novi član


Pridružio se: Jun 24, 2009
Poruke: 1
|
Poslato: Sre Jun 24, 2009 9:12 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Postoji prica da se ubio ali je ubijen, nije izvrsio samoubistvo. Pouzdan izvor, moja baka i on su bili rodjeni brat i sestra...
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Petra
Novi član


Pridružio se: Feb 18, 2010
Poruke: 4
|
Poslato: Čet Feb 18, 2010 2:18 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
(Iz jednog razgovora sa Brankom, povodom objavljivanja zbirke "Vatra i ništa")
-Vi u svojoj prvoj knjizi ("Uzalud je budim", 1957) imate stih koji glasi: "Sve što imamo to su naše reči." Ako biste morali da budete lišeni svih reči sem jedne, koju biste reč odabrali?
-Odabrao bih jednu prejaku reč, kadru da iz sebe ponovo stvori čitav rečnik.
-Koja je to reč?
-Vatra. Vatra priprema pticu. Ptica je poklon za nebo.
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Petra
Novi član


Pridružio se: Feb 18, 2010
Poruke: 4
|
Poslato: Čet Feb 18, 2010 2:20 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Pohvala svetu
Ne napuštaj me svete
Ne idi naivna lasto
Ne povredite zemlju
Ne dirajte vazduh
Ne učinite nikakvo zlo vodi
Ne posvađajte me sa vatrom
pustite me da koračam
Prema sebi kao prema svome cilju
Pustite me da govorim vodi
Da govorim zemlji
I ptici koja živi od vazduha
Glas moj ispružen kao živac
Pustite me da govorim
Dok ima vatre u meni
Možda ćemo jednom moći
Da to što kažemo dodirnemo rukama
Ne napuštaj me svete
Ne idi naivna lasto
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
v.stojkovic
Član


Pridružio se: Okt 29, 2007
Poruke: 92
|
Poslato: Čet Feb 18, 2010 4:35 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
"Ovde dole svako svoju tajnu ima
Moj mrak je senka ptice. O neima
puta kojim bi do mene mogli doći
Ko proleće koje zaboravi da cveta
sad ležim mrtav na severu sveta
Smrti ljubomorna najveća moja noći!"
Branko je bio i ostao izvor i čuvar vatre.
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
Petra
Novi član


Pridružio se: Feb 18, 2010
Poruke: 4
|
Poslato: Pet Feb 19, 2010 3:00 pm Naslov: Re: Branko Miljkovic |
|
Budućnost vatre
Sakriću te u moju zimu
Večito proleće zaleđena zoro
Sunce je tvoj neprijatelj
U ime pravde i u ime pustinje
Sunce se okreće istina menja mesto
Onima koji ostaju verni ostaje samo laž
Al na istinitom mestu je hladno
Na istinitom mestu niko ne diže dom
Ledena ptica vatre je jedino znanje
O kamenu koji žvaće svoj pepeo
O pepelu koji ugovara novu nadu
O nadi iz koje ona izleće napuštajući je
Čudni dijalog između vatre i ptice
Obećava pticu čarobniju vatru pametniju
Ako pronađu zajednički jezik
Ptica i vatra mogu da spasu svet
(Svaka Brankova pesma je kao isklesana, on je istinski čarobnjak reči. Pogledajte samo početne stihove svih njegovih pesama, kako odmah obuzimaju svojom snagom. Nema pesnika koji se toliko daje i toliko otkriva svakim stihom.)
|
|
Nazad na vrh |
|
 |
|
|
Ne možeš pisati nove teme u ovom forumu Ne možeš odgovarati na teme u ovom forumu Ne možeš menjati svoje poruke u ovom forumu Ne možeš brisati svoje poruke u ovom forumu Ne možeš glasati u ovom forumu Ne možeš da prikačiš fajlove na ovaj Forum Možeš da skidaš fajlove sa ovog foruma
|
| | | | |