Ruski roman i njegovi tvorci

Ruski roman i njegovi tvorci

Ruski roman je posebna pojava u kojoj je Gogolj najznačajniji pisac iako tu ne spada. Odmah nakon njega počasna mjesta zauzimaju Tolstoj, Dostojevski, Turgenjev( inače pisac manjeg formata). U ruskom romanu ulogu igra ideologija pojedinca. Za razliku od Tolstoja, kod kojeg u djelima ulogu glavnog lika ima porodica, i to aristokratska jer je i sam tog porijekla, kod Dostojevskog se istiće građanska klasa i individualan lik, pojedinac izdvojen od ostalih ljudi.
Tolstoj i Dostojevski donose najviše ispunjenje psihološke forme. Niti kod jednog ne postoje negativni likovi koje osuđuju, čak naprotiv, oni psihologijom opravdavaju svoje likove, njihovi likovi nisu zli ukoliko urade loše stvari. Ipak, Dostojevski se pokazao više sposoban za psihološku dekorekciju nego Tolstoj možda baš zbog razlike u porijeklu jer, Tolstoj je grof koji pred kraj života želi rasprodati imovinu, otvarao je škole za seljačku djecu, pravio obuću, on je pisac porodice, junak je porodica, atom je važniji od molekule, dok je Dostojevski prirodno nadaren, epileptičar kojem je upravo bolest pružila mogučnost izoštrenih zapažanja, izražavanja, gradsko dijete čiji život nije bio u blagostanju.
1. Solar, teorija književnosti. Str. 223
Kod Tolstoja lik izvan porodice postoji u djelu „Smrt Ivana Ilića“. U djelu „Rat i mir“ ratuju pojedinci vezani za plemičke porodice, tojest njihovi članovi. U tom djelu Tolstoj govori kako je rat tragedija, dok u „Ani Karenjinoj“ tragediju predstavlja idealna porodica koja se pretvorila u praktičnu. „Poštovanje je rupa na mjestu gdje je bila ljubav“( T. Kulenović). Ana Karenjina razočarava se podkraj romana, ima kraj koji joj zapravo i ne pripada. Porodica se raspada, možda uvijek i nije najbolje riješenje, za Tolstoja ne može da se održi.
Otac Dostojevskog bio je doktor u vojnoj bolnici u kasarnoj. Tri puta se ženio, žene su mu umirale. Građansko društvo razvija individuu. Za Dostojevskog, u djelu, porodica postoji, ali je sporedna( dramatičan opis porodice Marmeladov: otac alkoholičar, pomajka nesposona sa finansiranje porodice, kći prostitutka...). aku se izbori za porodicu, pojedinac se ostaje brinuti za sebe. Njegovi su junaci svi iz Petrograda kao i on. Oni žive u stanovima ili iznajmljenim stanovima, hodaju po gradu, dok kod Tolstoja ne. Grad je zbir pojedinaca, funkciju ima atom, molekula je manje bitna. To je na neki način prednost za psihologiju- individualnost.
Dostojevski je bio epileptičar. Sva svoja stanja pripisuje pojedinim likovima i prodire u njihovu analizu gdje za čitaoce postaje Bog. Analize se nalaze u svim djelima; knez Miškin je prikazan u napadu epilepsije, u idiotizmu spojena bolest i nagrada zbog bolesti kroz širenje svijeta nakon napada. To obasjanje čini nas ljudima. Knez Miškin na određen način podsjeća na tolstoja jer potiće iz aristokratske porodice. Miškin je epileptičar koji je prepun misli i zapažanja za 20% mozga koje koristi prosječan čovjek. Na sve strane primječje ono što drugi ne vide i dramatično se to pita. Miškin predstavlja pitanje čovjeka pred svijetom. U njegovom djelu „Brača Karamazovi“ čuvena je teza u kojoj se vodi dijalog između dva brata, Aljoše, koji je dobar na vjerski način mada vjera nije dovoljna da od čovjeka napravi čovjeka, i Ivana, u kojem jedan drugog pita ,,Da li mi želimo bolji svijet?“, a drugi odgovara da ne želi ukoliko je bolji svijet zacijenjen cijenom jedne dječije suze. Dostojevski nas upravo automatizacijom oslobađa familizacije ( poznatog i prosječnog) od čega nas oslobađaju i formalisti. Zbog svojih mračnih djela nije bio prihvačen.
Tolstoj je otac nacije. Gogolj slika mračnu stranu čovječanstva koja dolazi. Njegovi likovi su , ustvari, karikature( sjetimo se likova iz „Mrtvih duša“, djela kojim je predvidio dolazak stanjinizma i svega onog lošeg u svijetu). U kapitalizmu živiš kako moraš. Za socijalistički poredak to je bio mrak. Dostojevski je krunisan titulom Majstora za stanje svijesti.

Opcinjena sam ruskim piscima, upravo ovim koje si nabrojala... Znas, ruski pisci imaju nesto.... drugacije... nedostizno....

Vjeruj mi i ja sam!Fascinantni su i imaju ono nešto što je drugačije od drugih.
Samo mi je žao što se malo ljudi javlja na tu temu,tj. prva si,zato Dobrodošla!

Volim ruske klasike i uvek im se rado vraćam. Pored onih koje si navela - Tolstoja, Dostojevskog i Gogolja, preporučio bih i Ljermonotova - Junak našeg doba. Ta knjiga je nekada snažno uticala na mene. Tu je i "Oblomov" od Gončarova, "Mati" od Gorkog, "Ruska šuma" od Leonova, "Jedan dan Ivana Denisoviča" od Solženjicina, "Petar Veliki# od Alekseja N. Tolstoja, "Prolećne vode" od Turgenjeva, tu su i Pasternak i Šolohov. Normalno ima još veoma, veoma dobrih pisaca iz Rusije, izdvojio bih od novijih Vojnovičevog "Ivana Čonkina".

da budem iskrena, meni nesto ne leze ruski pisci

mada zaista nameravam da procitam zlocin i kazna...za pocetak

Počni od Krojcerove sonate od Tolstoja ili od Krotke od Dostojevskog, pa ako ti ne leže, onda ti ne leže.

Ja sam navela samo one koji se navode za realizam,malo šturo,priznajem. Za navesti,ima ih još, zaboravismo Bulgakova. Ne znam. Meni su Rusi neprevaziđeni.

I meni.

pregrizaojezik citat:

I meni.

Pročitah tvoje omiljene citate iz knjiga, moram ti priznati da sam oduševljena, i da, drago mi je što dijelimo isto misljenje po pitanju ruske književnosti.

Uh, obećavam da ću se popraviti što se tiče dragih vam Rusa, čim pre, skroz sam tanka.

Obavezno!Vjeruj mi, zaljubit češ se u taj predivni literarni svijet.

Pa primate li me u klub obozavaoca ruske knjizevnosti?:)
Ne samo da ih smatram neprevazidjenim vec im se svaki put vratim bez obzira gde sam i koliko dugo lutala i trazila novo i zanimljivo.
Dostojevski mi je blizi,njegovi likovi su mi razumljiviji,individue,razliciti u guzvi.Pisao o pojedincu a bio porodican tip nemerljivo voleci svoju decu i suprugu a Tolstoj pisac porodice i prilika u njoj a covek usamljen i skoro bez osecanja za odanu suprugu...Rusi valjda,pa moze i tako.
Zanima me neka vasa analiza ili misao o delu u "Braci Karamazovim" gde Ivan i Aljosa razgovaraju o susretu inkvizitora i Hrista.Razgovara li to Dostojevski sam sa sobom.Je li on to opisuje period zivota gde Fjodor socijalista iz srednjeg zivotnog doba nalazi veru u sebi i postaje pravoslavan?Je li Aljosa on u starosti , Dmitrij u ranoj mladosti a Ivan???

E pa, Dobro nam došla!!! Dostojevski se jeste unosio u svako djelo i na tvoje pitanje mogu odgovoriti da su i njegove dileme i život i misli uneseni u djelo. S toga, ako si ljubitelj baš njega pročitaj "Poetike i problemi Dostojevskog" štošta će ti se objasniti. To je Bahtinovo djelo i fantastično je.

Evo ja sam neki dan zavrsio Majstora i Margaritu i super mi je ali sam se malo razocarao kad sam saznao da ima dosta prevoda koji nisu autenticni i koji su vremenom dosta izmenili sam original !to je skandalozno falsifikovanje necije duse mislim da se zato gori u paklu!Zabrinuo sam se takodje i u vezi autenticnosti svog primerka a tu je i pitanje suda o delu,misljenja koje se stvara za vreme i posle citanja!A onda koliko je takvih dela koja su unakazena ljudskom gluposcu,ideologijom vremena ili ko zna sve cime!Ja protestujem!

S tim se moramo pomiriti da je uvijek bilo i da će i dalje biti. Na žalost.