Svet Knjiga
   Login or Register
NaslovnaForumiMoj nalog
Forumi › Razno › Klasifikacija književnosti › JEDNOSTAVNI OBLICI
Toggle Content Baneri:
Večanja
Sportski tereni
Toggle Content Glavni meni
 Naslovna Forumi Opcije člana Forumi Traži Web
Toggle Content Tekstovi

Recenzije Konkurs "Tkalci reči"

Recenzije Recenzije i najave knjiga

Konkursi Konkursi i aktuelnosti

Clanci Članci

Jezik Jezik

Toggle Content Informacije o članu:

Dobrodošli Anonimni

Nadimak
Sigurnosni kodSigurnosni kod
Upiši sigurnosni kod

Članovi:
Najnoviji: stoffelol
Novih danas: 0
Novih juče: 0
Ukupno: 2528

Ljudi Online:
Članovi: 0
Posetioci: 32
Bots: 0
Uprava: 0

Članovi online:



Toggle Content Poslednji tekstovi:
 Konkurs za mlade "Rukopisi31"
 Pobednička dela
 Pobedničke pesme
 Pobedničke priče 3.
 Pobedničke priče 2.
 Pobedničke priče
 Dramski tekst V
 Price-XVIII deo
 Priče-XVII deo
 Priče-XVI deo
 Pesme-IV deo
 Priče-XV deo
 Priče- XIV deo
 Dankin - nastavak
 Priče- XIII deo
 Pesme-III deo
 Tkalci reči
 Dramski tekst:Brvo - nastavak
 Dramski tekst IV
 Dramski tekst III
 Dramski tekst II
 Dramski tekst: Na Bosanski način- nastavak
 Dramski tekst I
 Priče- XII deo
 Priče- XI deo
 Priče-X deo
 Nastavak priče Hajdučki put
 Priče-IX deo
 Peiče-VIII deo
 Priče-VII deo
 Priče-VI deo
 Priče-V deo
 Priče-IV deo
 Priče-III deo
 Priče-II deo
 Priče-I deo
 Pesme-II deo
 Pesme-I deo
 Sa(n)jam knjige u Istri
 Javni poziv Ministarstva RH
 Natječaj za nagradu "Goran"
 Konkurs za poeziju "Velimir Rajić"
 Konkurs "NAJKRAĆE PRIČE 2007."
 Vulkan - Tatjana Debeljački
 Konkurs za zbirku priča autora iz BiH
 Natječaj za priče s bloga
 Poezija Tatjane Debeljački
 KRVNI PRITISAK I TANGA GAĆICE - Čedomir Ljubičić
 PRIBLIŽAVANJE DALJINE - Dejan Milojević
 SIMINOM ULICOM - Slobodan Simić
 Nova knjiga Ivana Lalovića
 Tečaj kreativnog pisanja u Puli
 Natječaj za priču o divovima
 Natječaj za kratku SF&F priču
 Konkurs za kratku priču iz domena fantastike
 Helen Van Rojen u Beogradu
 Konkurs Sveta knjiga "Tkalci reči"
 STAKLENA PALATA - Amitav Goš
 GOSPODAR MUVA - Vilijama Golding
 "Hijene", roman koji nikog neće ostaviti ravnodušnim
 Novi "Rječnik bosanskog jezika"
 TOP 20 ljubavnih priča
 Bes islamskog sveta zbog Ruždijeve titule "Ser"
 II Ogulinski festival bajke
 Sajam knjige na otvorenom u Sarajevu
 Orhanu Pamuku počasni doktorat
 VI konkurs za najkraću kratku priču
 Novi Pravopis hrvatskog jezika
 Konkurs za neobjavljeni prozni rukopis
 Četvrti "Vezeni most" i nagrada "Mali princ"
 Slovenački autori u Beogradu i Novom sadu od 7. do 11. maja
 Deca Hurinova - DŽ.R.R. Tolkin
 4. zagrebački Sajam knjiga
 Spojeno i odvojeno pisanje reči u srpskom jeziku
 Kada ih jednom ostaviš - više im se ne vraćaš
 Hologram - ni manje knjige, ni veće širine!
 Wei Hui - majstor pisanja i skandala
 FIZIKA ZVJEZDANIH STAZA lawrence m. krauss
 Michael Eric Dyson: "U potrazi za Tupac Shakurom"
Toggle Content Anketa
Koliko knjiga, u proseku, pročitate mesečno?




Trenutni rezultati :: Svi upitnici

Glasova: 1542
Komentara: 4
Toggle Content Baneri:

JEDNOSTAVNI OBLICI


Napiši novu temu   Odgovori na poruku   Odštampaj stranicu     Forum -> Klasifikacija književnosti
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeću temu  
Autor Poruka
vana
Urednik
Urednik


Pridružio se: Okt 06, 2007
Poruke: 347
Lokacija: Sarajevo

PošaljiPoslato: Sre Jan 30, 2008 7:08 am    Naslov: JEDNOSTAVNI OBLICI Odgovori sa citatom

Legenda

Kao prvi od svih jednostavnih oblika Joles je obradio legendu, jer smatra da je u određenom periodu zapadne kulture predstavljena u zatvorenoj cjelini. Joles misli na kršćansku legendu kakva se izgradila u katoličkoj crkvi od prvih stoljeća naše ere i do danas održala.

Pregledi povijesti sa svjedočanstvima o životu i djelima svetaca nalazimo u manjim i većim zbirkama od prvih stoljeća kršćanstva.
Acta Martyrum ili Acta Sanctorum nalazimo diljem cijelog srednjeg vijeka; i to ne samo kao knjige koje su čitane, već su i snažno djelovale na likovnu umjetnost i književnost.
Ovdje je spomena vrijedna kao osobito mjerodavna «Legendae sanctorum» - tu prvi put susrećemo riječ legenda koja je sastavljena oko sredine 13. stoljeća i stoljećima je ukazivala puteve posebnoj vrsti umjetničkog oblikovanja legende, a uz to izvršila snažan utjecaj na talijansku novelu.
Pravo veliko sakupljanje vita od kršćanske crkve priznatih svetaca počinje u vrijeme koje je inače značajno i za određenje pojma sveca u 18. stoljeću.
Dakle, svoje vite najprije je skupljao srednji vijek, koji je sveca i njegovu legendu nosio u sebi kao nazor na svijet, a potom je znanstveno osmišljavanje na svojim počecima poduzelo da ovu građu kompilira u svoj njenoj raznolikosti, naravno još uvijek unutar crkve.

Svetac je dakle vezan uz crkvenu instituciju; pa pitanja šta je svetac i kako se postaje svecem ne postavljaju se s aspekta osobe, već sa aspekta institucije koja sveca priznaje.
Canonisatio znači declaratio pro sancto nekoga «blaženog» (beatus); canonisare znači «unijeti u svjedodžbu (canon) svetaca» i priznati svecu doličan kult.

U raspravama koje razmatraju beatifikaciju i kanonizaciju izričito se ukazuje na procesni oblik postupka. Temelji izricanja blaženosti i svetosti moraju se tretirati jednako strogo kao u krivičnom postupku, činjenice jednako tačno dokazati kao pri kažnjavanju zločinca.

U malenom, prostorno ograničenom krugu živi čovjek koji sužiteljima upada u oči svojom osobitom vrstom. Njegov životni stav, njegov način života drukčiji je od ostalih; kreponosniji je od ostalih ljudi, ali njegova vrlina ne razlikuje se od drugih kvantitetom, nego kvalitetom.
Neki čovjek može biti mnogo gori od svog susjeda, pa ipak se kaznenom pravu ne nudi ni najmanji povod da se zabavi tim čovjekom i njegovom «zloćom». Tek kad se njegova «zloća» pokaže u određenoj radnji, recimo postane djelatnom, tek onda postaje u ovoj radnji i kroz nju kažnjivom. Tu radnju zovemo zločinom, a zločin u širem smislu definiramo kao kažnjivu krivnju. U zločinu se zločinac kvalitativno razlikuje od ostalih ljudi. Zločin je ono što se kažnjava, a kada zločinca kažnjavamo, zbiva se to stoga što njega naše pravo identificira kao individuu s njezinim crimenom.
Zadatak kaznenog procesa nije istraživati je li optuženik zao, nego je li u pitanju zločin.
Obrnemo li stvar, imamo proces kanonizacije. S obzirom da nemamo riječ koja izražava suprotnost zločinu, ovdje se moramo zadovoljiti izrazom djelatna vrlina ili aktivirana vrlina.

Proces kanonizacije oslanja se poput kaznenog procesa na svjedoke. U procesu kanonizacije svjedoci moraju izreći i to koliko po njihovom uvjerenju kod servus Dei predleži djelatna vrlina. Vrlina se u svojoj djelatnosti potvrđuje odozgor naniže – potvrđuje se putem čuda.
Mora proteći cijeli niz godina od smrti servus Dei do njegove beatifikacije.
Gdje i kada se zbivaju ta posthumna čuda o kojima i ovaj put moraju izvijestiti svjedoci iz najbliže okoline beatusa? Na njegovom grobu, na mjestu gdje je živio, kroz odjeću koju je nosio, kroz njegovu krv, dijelove tijela, predmete koje je doticao.

Naš kazneni zakon poznaje rok zastarijevanja: po određenom vremenu zločinac ne može biti kaženjen za zločin. Postojala su međutim i vremena u kojima se leš mrtvaca, koji je za života izbjegao kazni, iskopavao i vješao na vješala.
Tako se može predstaviti i svečeva vrlina nakon njegove smrti. Ona postoji, tek sad zapravo živi. Roku zastarjevanja našeg kaznenog zakonika možemo suprotstaviti rok ovjekovječenja procesa kanonizacije.

Pod zaštitu sveca moguće je staviti sebe, moguće ga je zazvati, moguće zamoliti da izazove čudo.
Čudo se po njegovoj smrti nadovezalo na neki predmet – odijelo, grob, mučenički alat – svjedočio je o božjem sluzi, kao što je o njemu svjedočilo čudo. Taj predmet, zovemo ga relikvijom, morao ga je zastupati u njegoovj odsutnosti.

Joles da bi naznačio duhovnu zaokupljenost iz koje proizilazi ono što zove oblikom (u ovom slučaju oblikom legende) uvodi natuknice.
Koristi se latinskim izrazom imitatio – imitor izraz u blizini etimologije utumačenja, pa kaže da je srednjovijekovlje imitari utumačujući dovelo u vezu s immutare: PREOBRAZITI SE TAKO DA SE UĐE U NEŠTO DRUGO.
Svetac u kome se, kao u osobi, opredmećuje vrlina, jest lik u kome njegova uža i šira okolina doživljava imitaciju.
On je kao najviši stupanj vrline dostižan, on je u smislu oblika imitabilan.

Ovaj oblik koji se ozbiljuje u životu ozbiljuje se ponovo jeziku . Imamo sveca, imamo njegovu relikviju, imamo njegovu legendu; imamo osobu, imamo stvar, imamo jezik. Ova se duhovna zaokupljenost, ovaj svijet imitacije ispunjava u oba trojstva.
Zapadnokatolička legenda pruža život sveca – ona je VITA.
Vita za slušatelja ili čitatelja mora zastupati upravo ono što u životu predstavlja svetac, sama mora biti imitabilnom.
Vita, uopće legenda, komada «historijsko» u njegove sastojke, ispunjava te sastojke sa svoje strane vrijednošću imitabilnosti i izgrađuje ih iznova ua sobom uvjetovanom redoslijedu. Legenda uopće ne poznaje «historijsko» u ovom smislu, ona poznaje i spoznaje samo vrlinu i čudo.

Dakle, gdje se pod vladavinom duhovne zaokupljenosti zgusne i ustroji mnogostrukost i raznolikost bitka i zbivanja, gdje bitak i zbivanje ujedno poima i znači, ondje govorimo o nastanku JEDNOSTAVNOG OBLIKA.

Motiv nam još najprije znači pokretački uzrok, nešto što oslobađa nešto drugo. Riječ jezična gesta Joles koristi dalje u tom smislu.
Jezične geste ne pružaju još sveca, nego tek krotkog kršćanina u doba progona, pa se tako u jednom dijelu mučeničkih djela ponavljaju iste jezične geste.

Ono što zovemo svetačkom vitom jest ostvarenje u legendi date i sadržane mogućnosti. Ono što u legendi predstavlja potentialiter – ovaj način Joles naziva jedostavnim oblikom, u viti je dato actualiter – a ovaj način Joles naziva stvarnim jednostavnim oblikom.
Gdje se legenda svezala bilo s odgovarajućom osobom u životu ili je sa svoje strane takvu osobu stvorila, ondje je postala vitom te posebne osobe.
Legenda je jednostavni oblik; jedna legenda, upravo vita svetoga Jurja jest stvaran jednostavni oblik. Dakle, gdje su se jezičke geste smjestile tako da se u svakom trenutku mogu usmjeriti i postanu stvarno važne, dobivamo aktualan ili stvaran jezički oblik.

Unutar duhovne zaokupljenosti, nazvane imitacijom, iz životnih događaja sabile su se jezične geste koje su putem povezivanja s nekom osobom postale stvarnim, aktualnim. Pritom je svejedno jesu li one određenu osobu iz života mislile ili su takvu osobu stvarale. Pouzdano je da je osoba, da je bila imitabilnom.

Nasuprot svecu mora stajati antisvetac, nasuprot legendi antilegenda.
Kao što se svetac najprije pojavljuje u malom krugu, tako se i antisvetac u njemu može pojaviti i ostati. U nekom se zločincu od određene tačke nadalje zločin može opredmetiti, razriješiti se od njega, a ipak s njime biti povezan.
Pošto je kao individua istrpio svoju kaznu i pošto je bio smaknut, u njemu odjelotvorena krivnja, zločin ostaje ipak u njegovoj osobi živim. Nema ga više, pa ipak je tu: obilazi, izranja kao sablast; donosi bolest, prostorno je vezan uz mjesto svog zločina. Ova se mjesta izbjegavaju – imamo obrat hodočašća. Dobiva svoje relikvije, kamen na kojem je umoren, općenito alatke kojima su ga smaknuli. Zatočenička ćelija naziva se po njemu kao crkva po svecu.

Šta je s legendom u našem vlastitom dobu? Kako vidimo pobjednike našeg doba u sportu? Ne opredmećuje se u njima vrlina , ali se odjelotvoruje neka snaga u koju prenosimo našu vlastitu snagu, snaga koja nas obuzima; oni su imitabilni. Ta pak djelatna snaga postaje mjerljivom u potvrdi koju zovemo rekordom. Rekordari znači sjećati se, a engleski record jest nešto što nas na nešto sjeća.
Sportski rekord nije čudo u srednjovjekovnom smislu, ali on znači čudo u smislu ostvarenja kojeg dotad nije bilo, koje se činilo nedostižnim i nemogućim, a koje tu potvrđuje djelatnu snagu.
Rekord se može pretvoriti u neki predmet, nagrada koja se predaje čim je neko drugi srušio posljednji rekord.
Sportski pobjednik ne posjeduje pravu vitu, ali jednostavni oblik legende je iznesen u onome dijelu ovina koji je posvećen isključivo sportskim izvještajem.


Saga je sposobnost naroda da priča, da čuva uspomenu na događaje koji su istiniti ali se ne mogu potvrditi. To je izvještaj o prošlosti koji se ne može ovjeriti.

Saga prema Grimmovu rječniku znači:
1. u smislu sposobnosti govora, djelatnost govorenja;
2. ono što se kazuje u općenitoj upotrebi: izrijek, priopćenje, iskaz, itd.

Međutim, saga je prozna pripovijest na narodnom jeziku od 13. do 15. stoljeća koja je svoj ustroj izgradila iz usmenog pripovijedanja – Islandske kaze iz 10. i 11. stoljeća.
Priče iz sogura odnose se bezlično i to je prenos od davnina. Razlikujemo tri skupine:

1. pripovijesti o islandskim nasljednicima koji nude samo radnju (SOGUR ISLANĐANA);
2. kraljevske pripovijesti (SOGUR KRALJEVA);
3. pripovijesti o dalekom naseljavanju Islanda (SOGUR STAROG DOBA).

ISLENDINGA SAGA je obiteljska povijest. Ona ne daje povijest neke obitelji nego pokazuje kako obitelj čini povijest. Ljudi Islendingen sogura nisu Norvežani koji su naselili Island niti Islanđani. To su ljudi koji obitavaju – ovdje taj brežuljak ondje onaj zaljev.
Svijet koji se izgrađuje u vidu obitelji je saga. Tako je duhovna zaokupljenost sage obitelj, krvno srodstvo, pleme, obiteljski život. Islandska kaza prestaje tamo gdje počinje kršćanstvo koje uvodi srodstvo čovjeka prema čovjeku što razara pravi oblik sage koja poznaje samo krvno srodstvo.

Saga se ranije usmeno predavala i u grčkom svijetu, ali se nigdje nije ostvarila u čvrsto sklopljenoj pripovijesti kao na Islandu 11. stoljeća. Saga o Atridima razvija ep, saga se u epu odjelotvoruje.

Predmet sage jeste baština koja može biti obiteljsko blago, dvor i sl., a osoba je baštinik. Što se tiče jezične geste, ona može biti



Bajka je priča ili povijest one vrste koju su ustanovila braća Grim svojim bajkama za djecu i dom. Pojam bajke se pojavljuje u 18. stoljeću. Kod Francuza i Enleza se radi o vilinskim pričama, kod Nijemaca o projektu njemačke nacionalne kulture. Braća Grim kažu da se bajka mora zapisati onako kako se pričala u narodu, i tu leži problem literarnosti same bajke. Iako je morfološki oblik trebalo izvesti iz Grimovih bajki, Prop ga izvodi proučavajući morfologiju ruskih čudesnih bajki. Grimov princip jeste sakupiti i zaspisati predaju bez velikih autorskih intervencija. Historiografsko-geografska metoda je brižljiv zapis usmene predaje i ona nas vraća na povijesne početke. Morfologisti obrču to vraćanje i kažu da nije pitanje vraćanja povijesnom slijedu već definiranju oblika – šta bajka jeste?
Temeljna razlika bajke u odnosu na mit je da u mitu heroj zastupa narod, radi sve u ime naroda, a ne iz svojih ubjeđenja ili radi jedne osobe kao u bajci. U bajci su junaci individualizirani i ne miješaju se međusobno. Duhovna zaokupljenost bajke je vlastita sreća – zaokupljenost pravdom za ostvarivanje sopstvene sreće.

Gdje počinje žanr?
Istraživanja folklornih oblika počinje u 19. stoljeću. Ističe se bajka – Grimove zbirke osvježavaju problem oblika. Do tada nemamo jasno definiran pojam niti ime oblika. Bajka ima definiciju za zapadnoevropski krug. Ne možemo je kulturno smjestiti u npr. indijsku kulturu iako ima u njoj prethodnika.
Novela je i prije Bokača bila poznata književna vrsta ali se zanemarivala. Nastala je unutar folklorne tradicije uglavnom šaljivih anegdota koje su prerasle u kratke priče. U 14. stoljeću u Toscani se javlja umjetnički oblik kratke priče koji zovemo «Toskanskom novelom». Toscansku novelu srećemo kod Bokača u «Dekameronu». Početkom 17. stoljeća Giambatista Basilea okvirom parodira Bokača, ali pritom teži da nabroji što više narodnih izraza i da opiše narodne običaje, te ovu vrstu suprotstavlja toskanskoj noveli. Tako se u proučavalaca bajki 19. stoljeća može čitati da je Basile bio prvi sakupljač bajki. Za braću Grim «prave zbirke bajki» počinju u Francuskoj krajem 17. stoljeća sa Charlesom Perraultom.
Novela i bajka nemaju svoje striktne granice – novela se morala sižejno izdvojiti od bajke.
Bajka je živjela u narodu, onda prešla u književnost, dok su novele slobodno izmislili stvaraoci. U noveli se izražava ljudska sklonost prema prirodnom i istinitom, a u bajci prema prirodnom, istinitom i čudnovatom. Tako novelu svrstavamo u umjetničke, a bajku u jednostavne oblike.

Duhovna zaokupljenost bajke je čudnovatost, ali ne u obliku čudnom nego samorazumljivom. Čudo je u legendi jedina moguća potvrda vrline koja se opredmetila, a čudnovatost u bajci je jedina moguća sigurnost preostalog nemorala stvarnosti. Bajka je zbivanje u smislu naivne čudorednosti. Kako su pak u legendi jezične geste opterećene vrlinom i čudom, u sagi srodstvom tako su u bajci tragičnošću i pravodnosti u smislu naivne čudorednosti. Kod umjetničkog i kod jednostavnog oblika možemo govoriti «o vlastitim riječima». Kod umjetničkog oblika mislimo na vlastite pjesnikove riječi koje ispunjavaju oblik, a kod jednostavnog oblika vlastite riječi samog oblika kojima se on svaki put iznova na isti način može ispuniti. Miševi ili orasi koji se pretvaraju u konje ili kočije nisu jezičke geste za koje Joles ne nalazi adekvatan naziv.



Vic je u 17. stoljeću smatran umnom i duhovitom dosjetkom, u 18. stoljeću označava književni talenat uopće, a u 19. stoljeću poprima značenje duhovne dosjetke – uvijek šaljive i podrugljive. Anegdota je aktualizirani oblik vica. Činjenice se povezuju na jezičkom nivou i dolazi do njihove konkretizacije. Najbitiniji element vica je da se zna ispričati. Jasna je poanta – bitan je način pripovijedanja. Vic se ne može parafrazirati. On se odigrava na više planova: lingvističkom, fonološkom, igra se sa formom i riječima. U vicu dolazi do dramatizacije stvaranjem odnosa između likova – dijalogom. Vic je vezan za kulturu, epohu i stil. On je karakterističan za kulturu, neprevodiv je jer se radi o jezičnoj dimenziji.
Duhovna zaokupljenost vica je komika i komičnost. Parne ličnosti stvaraju dramatičnost, a i način pripovijedanja. Engleski humor se zasniva na parodoksu i ironiji, a prelazi i u cinizam. Razlikujemo dva oblika komičnog satiru i ironiju. Satira je poruga s onim što korimo ili ga se gnušamo, nasuprot tome je ironija koja se doduše ruga nad onim što korimo, ali izražava i sućut prema predmetu ukora. Satira uništava, ironija odgaja.

U vicu se razvezuje nešto što je «svezano», crni humor razvezuje nešto što nas rastužuje. Ono što se može razvezati je jezik, njegova pravila, logika, etika, politika, muško-ženski odnosi, stereotipne teme svijeta. Na kraju vica se mora desiti logički obrat. Neočekivanost je osnovna kategorija vica. Vic može biti kratka priča, a može se sastojati i samo od dvije rečenice.


Mit je sveta i istinita priča. Mit je nevjerovatna priča u kojoj je dato antropomorfno shvatanje života i prirode. Mit čini dio religije. Mit postaje osloncem povijesti. Gdje se iz pitanja i odgovora čovjeku stvara svijet, tu se začinje oblik – MIT.
MIT i ORAKUL pripadaju istoj duhovnoj zaokupljenosti. Oba kažu istinu. Mit je potpuno zatvoren u sebe.
Imamo distinkciju mit – mythos, gdje je mit jednostavan oblik, a mythos je oblik koji kao pojedinačan leži pred nama. Mit je stvaranje. U njemu predmet stiče svoje stanje iz stvaranja. Duhovnu zaokupljenost mita je teško iskazati. To bi moglo biti znanje, ali ne u smislu poznaje već htijenje za upitanošću i zahtjeva za odgovorom. Takoreći, putem pravorjeka da se obznani i čuva.
Zbivanje je jezična gesta mita. Gdje zbivanje znači nužnost kao slobodu, zbivanje postaje mitom.
U orakulu pitanje i odgovor u pravorjeku se odnose na pojedinačan slučaj, a u mitu se ravnaju prema onome što je stalno. Pravorjek oblika mita se potvrđuje u trajnom ostvarenju, a pravorjek orakula se gasi sa izvršenjem pojedinačnog slučaja. Osoba koja djeluje u mitu je izbaviteljsko biće ili junak koji se pojavljuje kada se ne čini stvarnom nijedna mogućnost nalaženja izlaza.
Jednostavan oblik može prenijeti svoju moć na predmet i taj predmet zovemo simbolom i on je samostalan nosilac mitske moći.


Mit nam pruža odgovore, a zagonetka pitanja koja traže odgovore. Zagonetka mora biti teška, ali da pogađač bude uvjeren da zna odgovor. Također se za duhovnu zaokupljenost može uzeti znanje, ali onaj koji pita pogađača sili na znanje. Jedan zna (mudrac), a drugi se treba kao takav pokazati.
Mit je sloboda, djelatnosti, a zagonetka sputanost, patnja, tjeskoba.
Laistner upućuje na ispit gdje isto ima neko ko zna (ispitivač) i neko koga sili na znanje (pogađač). Ovome je slična i sudska sjednica. Sudac je taj koji mora znati, a optuženik onaj koji zna. Optuženik sucu zadaje zagonetku. Nekada davno je sucu optuženik zaista mogao zadati zagonetku i ako ovaj ne pogodi optuženi je bivao oslobođen. Zadati zagonetku koju niko ne pogađa znači život. Rješenje nije svrha zagonetke nego rješavanje.
Imamo dvije vrste zagonetki:
- zagonetke iz enigmatskog kuta koje se pogađaju jednom.
- Zagonetke koje skuplja etnologija. To su stvarne zagonetke koje se nalaze u usmenoj predaji.
Katekizam je razgovor gdje su odgovori pitaču unaprijed poznati. Srodan je zaognetci ali mu nedostaje njena spontanost.
Ako je ono što se odgoneta uvjetovano i određeno smislom zatvorenog, onda mora biti obuhvaćeno jezikom saveza. Onaj jezik čije poznavanje namiće pripadnost zatvorenom krugu zovemo zasebnim jezikom koji održava smisao stvari i ima dublje značenje. Zaseban jezik ne mora poprimiti oblik zagonetke.
Jezička gesta zagonetke proističe iz zasebnog jezika.
Predmet zagonetke je runa. Zadatak je utvrditi značenje tog predmeta i njegovih odnosa.


Poslovica je kratka mudra umotvorina. Karakteristično za poslovice jeste da egzistiraju u narodnoj predaji, da su izreke i da imaju uzvišen oblik.
Imamo tri sloja poslovice:
- niži
- viši
- najviši
gdje su prva dva poslovica, a treći aforizam. Viša poslovica se pojavljuje sa književnim jezikom. Imamo podjelu poslovica prema porijeklu:
1. na književne – književne poslovice su brojnije i rasprostranjenije
2. one proistekle iz naroda – narod ne može ništa stvoriti, ali kada poslovica dobije valjano obličje postaje krilaticom.
Maksima ili izreka znači književni oblik koji zaključuje stanovito iskustvo, pa je duhovna zaokupljenost empirija ili iskustvo. Izreka nema poučnu tendenciju. Tendencija je osvrtanje, značaj.
Poslovice potiču od domišljatih osoba obdarenih pravom riječju.
Jezička gesta kao takva uvijek i po svuda zahvaća cjelinu.
Predmet izreke je emblem koji se razumije samo kao sustav odjelitih jedinica.


Kazus je propis, zakonski paragraf koji prelazi u zbivanje. Djelatnim predmetima postaje norma i zakon. Egzemplar je osobit slučaj praktičnog pravila. Kazus posjeduje sklonost da se proširi do umjetničkog oblika, da postane novelom.[b]

_________________
č ili ć? pitanje je sad
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika
Prikaži poruke iz poslednjih:   
Napiši novu temu   Odgovori na poruku   Odštampaj stranicu     Forum -> Klasifikacija književnosti Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1


Skoči na:  
Ne možeš pisati nove teme u ovom forumu
Ne možeš odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možeš menjati svoje poruke u ovom forumu
Ne možeš brisati svoje poruke u ovom forumu
Ne možeš glasati u ovom forumu
Ne možeš da prikačiš fajlove na ovaj Forum
Možeš da skidaš fajlove sa ovog foruma

Toggle Content Gde Na More?
Smestaj na moru
Toggle Content Prijatelji sajta:


Toggle Content Konkurs Tkalci reči
Konkurs "Tkalci reči" - radovi

Pobednički radovi

Toggle Content MiniChat
ritusomani: Packers And Movers Hyderabad | Get Free Quotes | Compare and Save
06-Jan-2017 08:21:43
Ivanio8: Digitalneknjige.co m
10-Oct-2015 14:44:51
Ivanio8: Hey
10-Oct-2015 14:40:38
jurica.meshko: Jezivo je ovo,osetim na forumu da godine prolaze
12-May-2015 14:32:28
jurica.meshko: Retko
12-May-2015 14:28:41
Radee: ima li koga
07-Oct-2014 15:39:35
jurica.meshko: http://svetknjiga. com/Forums/viewtop ic/t=889.html
13-Sep-2013 19:47:47
jurica.meshko: U svom profilu imaš opciju - Last 10 forum topics
13-Sep-2013 19:47:34
novak: ljudi pozdrav, upravo sam postavio temu, tek sam se registrovao na sajt, kako da proverim da li je tema okacena pomoc!!!
02-Jul-2013 22:15:57
jurica.meshko: Smile
30-Jun-2013 19:59:46
Shout History
Only Registered Users can Shout
Create/Login
Toggle Content Novosti:
 Konkurs za mlade „Rukopisi 31“
 Sa(n)jam knjige u Istri
 Književnost na balkanski način
 Nova biblioteka Matice srpske
 "Trgni se! Poezija!"

[ Više u sekciji vesti ]
Toggle Content Svet Knjiga
Toggle Content Statistika
Imali smo
57092454
posećenih stranica od
March 21, 2007

Svet Zivotinja
Index pojmova
Svet Biljaka | Plants World | Svet Knjiga | Receptomania | Svet Zivotinja | Gde na more? | Sportski vodič



Interactive software released under GNU GPL, Code Credits, Privacy Policy
.: Style by Bili :: Original Theme (FiSubBrownsh Shadow) by Daz