KRVNI PRITISAK I TANGA GAĆICE - Čedomir Ljubičić
Untitled Document
KRVNI PRITISAK I TANGA GAĆICE- Čedomir Ljubičić
Prva knjiga priča Čedomira Ljubičića ( Beograd,1969) "Krvni pritisak i tanga gaćice" u izdanju valjevske izdavačke kuće "Intelekta" direktno se naslanja na njegovu poeziju sa kojom je i (edited)oračio u svet književnosti i objavio do sada tri zapažene zbirke pesama a pošto neretko citira samog sebe-stihovi pojedinih pesama ujedno su i rečenice njegovih romana "pošast u gostinskoj sobi" i "Iguanopolis".
Ovaj zanimljivi eksperiment(koji je,naravno,poznat samo onima koji su pročitali ceo njegov dosadašnji opus)svoje uporište ima u Ničeovoj preporuci kako se piše dobra proza: sklopiti rečenice kao stihove pesama a onda im dozvoliti da se u poslednjem trenutku izmigolje u prozu. Ljubičić im to ponekad dopušta a često i ne.
Ljubičićevi junaci sedmim čulom shvataju da je "živeti u ovom svetu a ne zapitati se o njegovoj suštini zapravo znači paratizirati"(Ortega i Gaset). Ovo naročito važi za likove iz njegove najnovije knjige, zbirke priča "Krvni pritisak i tanga gaćice" kojom Ljubičić čini iskorak (čitaj kao napredak) u odnosu na raniji literarni postupak i udaljava se od Ničeovske "poetizovane proze" koja krasi njegove romane.
Priče iz ove zbirke često jesu na granici sa pripovetkama i jedino ih, uslovno rečeno, inertnost radnje zadržava na nivou priče. Upravo to neprestano preplitanje formi koje postaje njegov specijalitet potvrđuje da je Ljubičić duboko utemeljen u tradiciji čijim tekovinama suvereno vlada, uzima ono što mu je potrebno i; na neki način, čini joj omaž kao npr. ibzenovskoj atmosferi iliu pak heseovskoj hiperemocionalnosti. Takva slojevitost njegovih junaka čini ih, u njihovoj svesti, starije od njih samih a opet, svi su oni deca po spremnosti da se lako uzbude naizgled banalnim dešavanjima iz života i to važi koliko za starog matematičara, mladu uspešnu ženu, bivšeg fudbalera, neuspešnog pesnika ili ostarelu kurvu. Niko od Ljubičićevih junaka nije zaražen pesimizmom, ali opet još manje vulgarnim optimizmom jer, kao što reče Sioran "optimisti se u suštini nadaju na leđima drugih". To sa njegovim junacima nije slučaj, oni preuzimaju punu odgovornost za sopstvene izbore u životu.
Upravo ta dvostruka suptilnost u toku misli junaka i u piščevoj rečenici plus široka paleta pojedinačnih sudbina čini knjigu "Krvni pritisak i tanga gaćice" pravom poslasticom za čitaoca koji ne traži kalambure niti u radnji niti u rečenici(a ima ih,što ne znači da su oni presudni). Ova zbirka traži aktivnost u čitanju, na tragu Lihtembergove misli: "pisac metafori daje telo a ćitalac dušu".
Dejan Milojević |
|
| | | | |